Nakon odgode proširenja sidrenih cijena stigli su dokumenti koji bi trebali odgovoriti na praktična pitanja trgovaca i pružatelja usluga. U javnom savjetovanju nalaze se Prijedlog pravilnika o isticanju bazne cijene proizvoda i Prijedlog pravilnika o načinu objave cjenika proizvoda. Savjetovanja traju od 14. listopada do 13. studenoga 2026., a oba nacrta predviđaju stupanje na snagu 17. studenoga.
Prijedlozi donose korisna rasterećenja: ažuriranje cjenika veže se uz promjenu, uvode se iznimke za određene cijene i razrađuje prikaz usluga. Istodobno ostaju nedorečenosti koje izravno utječu na izračun i objavu podataka. Riječ je o nacrtima, pa predložena rješenja još ne treba predstavljati kao konačna pravila.
Od Vladinih odluka prema zakonskom sustavu
U prethodnom članku o odgodi sidrenih cijena opisali smo razvoj mjere od 2025. Važno je precizirati pravnu osnovu: dosadašnje obveze uređene su Vladinim odlukama, dok se novi pravilnici donose na temelju Zakona o zaštiti potrošača. Dakle, riječ je o prijelazu s privremenih mjera kontrole cijena na zakonski sustav transparentnosti.
Odluka o dodatnoj cijeni i Odluka o objavi cjenika iz rujna 2026. trebale su proširiti obveze od 1. listopada. Izmjenama objavljenima u NN 110/2026 početak je pomaknut na 17. studenoga. Do tada ostaju primjenjive ranije obveze iz odluke iz 2025. za njome obuhvaćene proizvode i trgovce.
Izmjene Zakona o zaštiti potrošača, NN 59/2026, već su uvele pojam bazne cijene i ovlasti za donošenje pravilnika. Vlada je 15. listopada najavila zasebne odluke o prestanku privremenih mjera. Sami nacrti pravilnika nisu dokaz da su Vladine odluke već ukinute.
Što ostaje isto, a što se mijenja?
Osnovna ideja ostaje usporedba aktualne cijene s povijesnom. Za hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo nacrt zadržava 2. svibnja 2025. Za ostalu robu i usluge predviđa 10. rujna 2026. Odgoda početka obveze ne pomiče te datume.
| Pitanje | Odluka iz rujna 2026. | Prijedlog pravilnika |
|---|---|---|
| Ažuriranje | Roba dnevno do 8 sati; usluge pri promjeni, do 8 sati dana objave. | Promjena se evidentira sljedećeg radnog dana do 11 sati. |
| Datoteke | CSV ili XML. | CSV ili XML ostaju. |
| Podaci o robi | Uključuju barkod i dostupnost. | Barkod ako je primjenjiv; dostupnost se više ne navodi, a dodaje se neto količina ako je primjenjiva. |
| Više lokacija | Datoteke prodajnih objekata. | Izričita obveza zasebno za svako prodajno mjesto. |
Rasterećenja koja imaju smisla
Najkorisnija promjena jest odustajanje od svakodnevnog ažuriranja nepromijenjenog cjenika robe. Članak 3. nacrta o cjenicima obvezu veže uz izmjenu. To može smanjiti nepotreban rad, osobito malim trgovcima koji rijetko mijenjaju cijene.
Oznaka „ako je primjenjivo” uz šifru, marku, količinu i barkod također je razumna. Proizvod vlastite izrade ne mora imati sve identifikatore tvornički pakirane robe. Korisno je i zadržavanje automatiziranog preuzimanja podataka, jer upravo ono omogućuje razvoj uspoređivača cijena.
Rasterećenje ipak ne uklanja potrebu za održavanjem sustava. Treba prepoznati svaku promjenu, pripremiti izvoz za odgovarajuće prodajno mjesto, objaviti datoteku i provjeriti dostupnost arhive. Mala tvrtka može taj postupak automatizirati, ali netko i dalje mora nadzirati rezultat. Zato je korisno procjenjivati cjelokupan postupak objave, a ne samo vrijeme prvog unosa bazne cijene.
Nacrt o baznoj cijeni dopušta katalog, brošuru ili prospekt kada broj i raznovrsnost usluga onemogućuju prikaz svih usluga na cjeniku. Bazna i aktualna cijena i dalje trebaju stajati zajedno. Predviđeno je i izuzeće za radio i glasovne poruke, dok obveza ostaje za tiskano i digitalno oglašavanje. To su konkretne prilagodbe različitim načinima poslovanja.
Akcijska cijena dobiva dva različita pravila
Članak 3. stavak 3. nacrta o baznoj cijeni za ranije obuhvaćene kategorije propisuje poseban izračun: ako je roba 2. svibnja 2025. bila na popustu, uzima se najniža maloprodajna cijena u 30 dana prije početka tog popusta ili posebnog oblika prodaje.
Za ostalu robu i usluge koje su bile snižene 10. rujna 2026. stavak 4. upotrebljava drukčiji izraz: prethodno primijenjena maloprodajna cijena. Ne određuje pritom razdoblje ni precizno značenje prethodne cijene. Ta dva pravila ne treba svesti na jedinstvenu uputu „upišite redovnu cijenu”.
Primjerice, proizvod je prije akcije stajao 100 eura, tijekom ranije akcije 80 eura, a na referentni datum 70 eura. Najniža cijena u propisanom prethodnom razdoblju može biti 80 eura, dok neposredno prethodna nesnižena cijena može biti 100 eura. To je računski primjer zašto izbor pravila mijenja rezultat.
Konačan tekst trebao bi jasno definirati prethodnu cijenu i objasniti različit tretman dvaju datuma. Bazna cijena pritom ne zamjenjuje zasebne obveze o prikazu najniže cijene prije sniženja.
Novi proizvodi otvaraju nezgodne praznine
Članak 3. stavak 2. za ponude nakon 17. studenoga 2026. predviđa cijenu prvog stavljanja u ponudu. Članak 8. uređuje robu i usluge ponuđene između 10. rujna i 17. studenoga. To pomaže budućim ponudama, ali odnos tih pravila prema starijim novitetima ostaje nedovoljno jasan.
Što s prehrambenim proizvodom koji je trgovac prvi put ponudio u lipnju 2025.? Za njegovu kategoriju traži se datum 2. svibnja, kada ga nije prodavao. Prijelazna odredba govori o ponudama od rujna 2026. i ne daje nedvosmisleno pravilo za takav povijesni slučaj. Ne treba iz toga zaključiti da je proizvod izuzet, nego dopisati jasan postupak.
Dodatni problem nastaje kada novi proizvod od prvog dana ima uvodni popust. Nacrt traži prethodno primijenjenu cijenu, a trgovac je možda nikada nije imao. Potrebno je razraditi i taj slučaj, bez izmišljanja povijesne cijene ili preuzimanja preporučene cijene dobavljača.
Treba izričito potvrditi i da se jednom pravilno utvrđena bazna cijena ne mijenja pri svakoj sljedećoj akciji. Formulacija članka 3. stavka 5. o popustima nakon 17. studenoga dovoljno je široka da otvori pitanje odnosi li se samo na početnu ponudu ili i na kasnije popuste. Softver mora imati jednoznačno pravilo.
Iznimke trebaju primjere i jasne granice
Oba nacrta predviđaju iznimke za određene popuste skupinama potrošača ili prema načinu plaćanja, personalizirane cijene te dinamičke cijene usluga bez objektivno usporedivih elemenata. Posebno se uređuju regulirane cijene i posrednički kanali.
Prednost je uvažavanje činjenice da individualna ponuda i standardizirana usluga nisu jednako usporedive. Međutim, iznimka je vezana uz svojstva cijene. Nije opravdano automatski proglasiti cijelu djelatnost izuzetom. Usluga s jasno utvrđenom satnicom zaslužuje zasebnu analizu iako se ukupni račun mijenja prema broju sati.
Jednako je važno razlikovati platformu koja posreduje i trgovca koji na svojoj stranici prodaje vlastitu uslugu. Korisni bi bili službeni primjeri za oba slučaja te objašnjenje koji podaci ostaju obvezni kada trgovac istodobno ima javni cjenik i individualne ponude.
Nacrt o cjenicima, za razliku od rujanske odluke, ne ponavlja izričitu odredbu o trgovcima koji imaju uspostavljene mrežne stranice. Traži objavu na vlastitim stranicama, ali ne objašnjava položaj trgovca koji ih nema. To pitanje treba riješiti izravno, umjesto prepustiti poduzetniku da sam zaključuje stvara li se obveza izrade stranice i koje je alternativno rješenje dopušteno.
Uspoređujemo li doista isti proizvod ili uslugu?
Stalni referentni datum ima smisla ako se može pratiti isti predmet prodaje. Nacrti ne razrađuju dovoljno postupanje nakon promjene pakiranja, količine, sastava ili sadržaja usluge. To može biti jednako važno kao točnost samog novčanog iznosa.
Primjerice, pakiranje je prije sadržavalo 500 grama, a sada 450. Usporedba ukupnih cijena bez jasnog povezivanja s količinom može prikriti dio poskupljenja. Navođenje neto količine i cijene za jedinicu mjere pomaže, ali i dalje treba znati vodi li se promijenjeno pakiranje kao isti proizvod ili nova ponuda s novom baznom cijenom.
Sličan je problem usluga koja zadrži naziv, ali izgubi dio sadržaja. Zato bi službeni primjeri trebali obuhvatiti promjene identiteta proizvoda i opsega usluge, uključujući način dokumentiranja veze sa starom ponudom. Bez toga dva trgovca mogu jednaku promjenu evidentirati različito, a kupac dobiti privid uredne usporedbe.
CSV i XML još ne znače usporedive podatke
Nacrt propisuje sadržaj cjenika i traži jedinstvenu strukturu za sva prodajna mjesta pojedinog trgovca. Ne propisuje zajedničke nazive polja, njihov redoslijed, decimalni zapis, kodiranje teksta ili precizan format vremenskih oznaka. Taj nedostatak nije uklonjen u odnosu na raniju odluku.
Dva trgovca zato mogu objaviti tehnički čitljive datoteke koje zahtijevaju različite postupke uvoza. Za usluge nije predviđena posebna identifikacijska šifra, što otežava praćenje iste usluge kada promijeni naziv. Izostavljanje dostupnosti iz novog popisa podataka dodatno otvara pitanje kako označiti privremeno nedostupnu ili povučenu robu.
Rješenje bi bili zajednička tehnička specifikacija, primjeri ispravnih datoteka i javno dostupan alat za provjeru. Treba precizirati i arhivu: formulacija o dostupnosti 30 dana od zadnje objave ne objašnjava dovoljno jasno postupanje sa svakom ranijom verzijom i cjenikom koji se dugo ne mijenja.
Rokovi i prijelaz trebaju još dorade
Sljedeći radni dan do 11 sati praktičniji je rok za trgovca, ali može značiti da javna datoteka tijekom vikenda zaostaje za stvarnom cijenom. Treba jasno razdvojiti ažurnu cijenu na prodajnom mjestu od dopuštenog kašnjenja izvoza. Izraz „evidentirati promjenu” također bi valjalo povezati s nedvosmislenom obvezom javne objave.
Poseban je problem raspored donošenja. Savjetovanje završava u petak 13. studenoga, a predložena primjena počinje u utorak 17. studenoga. Četiri kalendarska dana, uključujući vikend, ostavljaju vrlo malo prostora za konačne izmjene softvera, etiketa i postupaka.
Na portalima je očekivana objava izvješća o savjetovanju navedena tek za 16. prosinca za cjenike i 17. prosinca za baznu cijenu. To nije dokaz da izvješća neće biti objavljena ranije, ali objavljeni raspored treba uskladiti s najavljenom primjenom i jasno objasniti sudionicima.
Što bi konačan tekst trebao omogućiti?
Nacrti su korak prema provedivijem sustavu. Najveći su dobici ažuriranje prema promjeni i iznimke za cijene koje nisu usporedive. Za pouzdanu provedbu još trebaju jednoznačan izračun bazne cijene, pravila za proizvode bez povijesne cijene, zajednički format datoteka i realan rok nakon objave konačnih tekstova.
Trgovci sada mogu sačuvati povijest cijena, popisati konkretne granične slučajeve i poslati primjedbe kroz oba savjetovanja. Trošak prilagodbe treba ulagati u sustav koji će moći provesti konačna pravila, uz očuvanje stvarnih podataka. Cilj transparentnosti najbolje se ostvaruje kada kupac, trgovac i program za usporedbu iz istog podatka mogu izvesti isto značenje.
Analiza nacrta i službenih objava dostupnih 16. listopada 2026. Ocjene nedorečenosti i predložena poboljšanja autorska su analiza.
